Disleksija

Odgonetnuta tajna disleksije

Pisana riječ danas više nego ikad stoji u središtu života, stoga poremećaji u razumijevanju pisanoga teksta mogu biti od ključne važnosti za razvoj osobnosti pojedinca. Većina ljudi u učenju čitanja i pisanja nema većih problema, ali za neke taj zamršen misaoni proces cijeloga života ostaje velika ili čak posve nepremostiva prepreka. A to se događa i ljudima kod kojih nije riječ o intelektualnoj zaostalosti ili manjoj nadarenosti. Nerijetko su to i ljudi s visokim intelektualnim sposobnostima.
Postoji više različitih pogleda na disleksiju. U stručnim krugovima taj, s učenjem čitanja i pisanja slovnih zapisa povezan poremećaj, danas se smatra doživotnim.

 

O disleksiji postoji puno različitih teorija, ali nijedno dosad poznato objašnjenje nije ponudilo rješenje za njezino potpuno uklanjanje.
Međutim, meni je razumijevanjem nove teorije REI omogućen bio uvid u taj poremećaj. Iz te sam teorije izveo objašnjenje, a iz njega jednostavnu metodu kojom sam mogao pomoći djetetu s tim problemom. U nastavku predstavljam objašnjenje disleksije i metodu za njezino uklanjanje, a u prilogu ćete naći sve vježbe s uputama.
Metoda je autorski zaštićena, no kako smatram da bi čitanje trebalo biti dostupno svima, besplatno je nudim u uporabu svakome tko je treba za sebe. Uporabu s namjerom stjecanja materijalne koristi ne dopuštam.

Eros
REI

Teorija REI predstavlja sasvim nov pogled na ljudsku psihu a time i na psihologiju. Prvi je put bila predstavljena 2010. godine u knjizi [psi] koja je i jedini izvor u kojem je moguće upoznati to novo znanje. Iako je zapravo riječ o visokoj znanosti, ta teorija nije predstavljena kao što smo bili naviknuti dosad – na način razumljiv samo užem krugu obrazovanih ljudi. [psi] predstavlja to znanje u zapisu koji je dostupan svakome. Takav koncept knjige zapisivaču je bio predan u snovima.

 

Za vas koji knjigu još ne poznajete:
REI razotkriva da sve misaone procese obavljamo trima sasvim različitim misaonim procesorima. Svaki od njih je autonoman i svjestan samog sebe, a mi možemo osvijestiti razmišljanje samo jednoga od njih, dok razmišljanja drugih dvaju nismo svjesni. REI je kratica sastavljena od početnih slova imena tih triju misaonih procesora (razuma) – njihova su imena Racio, Emocio i Instinkt, ali se njihove osobine ne podudaraju s dosad poznatim značenjem tih riječi.
Svaki od triju razuma ima svoja uža područja djelovanja, a za naše djelovanje nužne su njihova prepletanje i međusobna suradnja. Svaki od njih shvaća događanje u našoj okolini na sasvim svoj način i može o svemu samostalno odlučivati. Ta podjela u glavnim crtama nije nova, u sličnim inačicama naime nailazimo na nju u brojnim drugim teorijama. Dosad neprepoznati ključ našega uma skriva se u matematičkoj raspodjeli moći tih triju autonomnih sustava razmišljanja. Ta raspodjela u obzir uzima tri moguća odnosa: razum ima veću moć nego drugi, razum ima jednaku moć kao drugi i razum ima manju moć nego drugi. Uvažavajući međusobni odnos moći, ta tri misaona procesora možemo razvrstati na točno dvanaest razlikujućih načina i jednog ujednačenog, sa simetričnom raspodjelom, kao što je prikazano u donjoj tablici. Veličina slova prikazuje važnost moći pojedinačnoga razuma:

 

Taj odnos ostaje kod svakoga od nas nepromijenjen cijeloga života. Zbog razlika među tim trima razumima i posebnostima u njihovu razmišljanju svaka od tih raspodjela znači poseban, jedinstven uzorak razmišljanja i predstavlja jedan od dvanaest razlikujućih ljudskih karaktera i jedan simetričan. U prirodi je dvanaest razlikujućih karaktera ravnopravno zastupljeno, a trinaesti se javlja vrlo rijetko. Većina muškaraca ima jedan od karaktera u drugome retku, a većina žena jedan od karaktera, predstavljenih u trećem retku.
Razumijevanje modela REI od ključne je važnosti za razumijevanje ljudske psihe. Zbog jedinstvenosti svakog od karaktera i karakterističnih razlika u njihovu načinu razmišljanja većina je dosadašnjih istraživanja uzoraka ljudskoga ponašanja, koji su bili obavljeni bez uvažavanja ovog modela, ništavna.
Empirijsku usporedivost, naime, omogućuje samo istraživanje unutar skupine ljudi s istim karakterom.
Nijedan od tih triju misaonih procesora nije bolji ili lošiji, ali se međusobno veoma razlikuju po svom djelovanju: Racio predstavlja naš logičko-analitički dio razmišljanja i jedini je razum kojega smo svjesni, Emocio razmišlja u slikama, a Instinkt osjećajima i strahovima.
Razumijevanjem tog jednostavnog modela moguće je razumjeti i objasniti gotovo sve pojave povezane s ljudskim umom. REI lako pojašnjava zaljubljenost i snove, omogućava razumijevanje pojava kao što su depresivnost, autizam i Aspergerov sindrom, fobije, disleksija, ali i svih problema suvremenoga čovjeka kao što su nevjera, usamljenost, ovisnosti i problemi u spolnosti. Teorija REI toliko je temeljna spoznaja o djelovanju našega uma da je njome moguće razumjeti i zamršene društvene pojave i gospodarske sustave. A možda je najveća posebnost nove teorije to što je njome prvi put zaista moguće predviđati i nagovještavati naše misaone procese te također razumjeti njihove uzroke i posljedice.

 

Disleksija u teoriji REI

Prema dosad poznatim istraživanjima ljudi s disleksijom imaju karakteristike koje se podudaraju sa svojstvima jednoga od triju razuma – Emocija. To je već na početku potaknulo sumnju da taj poremećaj u učenju mora biti povezan upravo s tim razumom. Ako detaljnije pogledamo način djelovanja triju misaonih procesora, postaje jasno da je za čitanje sastavljanjem pojedinačnih slova u riječi primjeren samo jedan od njih – Racio. A kod nekih ljudi zadatak čitanja preuzme Emocio, no on zbog svog drugačijeg djelovanja čita sasvim drugačije. Taj poremećaj označavamo kao disleksiju.
Do disleksije najčešće dolazi kod ljudi s jednim od karaktera iz drugoga retka. Disleksija se ne pojavljuje kod ljudi s jednim od karaktera iz prvoga ili trećega retka te također kod drugoga karaktera u četvrtom retku.

 

Da bismo mogli razumjeti zašto dolazi do razlika i do disleksičarevih teškoća u čitanju, potrebno je razumjeti djelovanje Emocija. Emocio razmišlja slikovnim predodžbama koje smješta u svoj misaoni prostor i među njima stvara veze. U tom prostoru on ne poznaje definicije, stoga su mu strani i svi oblici razgraničenja, bilo razgraničenje riječi, prostora ili vremena. Za njega ne postoji lijevo i desno, nego u “jednom” i u “drugom” smjeru. Emocio ne određuje centimetrima, gramima i sekundama, nego s više, jednako i manje od “toga”. Za njega postoje tri vremenska razgraničenja – ključnog je značenja “sad”, to određuje predodžba iz danog trenutka. Ovdje su još “prije toga”, što određuje predodžba koja je već bila, te “poslije toga”, što je određeno predodžbom koja bi tek trebala biti. Zbog toga njegov način razmišljanja nije sustavan i planiran, nego intuitivan jer se uvijek orijentira samo po svojim slikovnim predodžbama. A da bismo što je moguće bolje razumjeli način Emocijeve percepcije, potrebno je zamisliti da svoje slike ne percipira na način kao mi fotografije u albumu – Emocio obuhvaća slike prostorno, tako da razabire svaki slikovni “pojam” istovremeno sa svih strana.

 

Kako Emocio čita
Kod čitanja Emocio ne sastavlja riječi od pojedinih slova, nego obuhvaća cijele riječi odnosno veće dijelove riječi (obično njihove korijene) kao pojedinačne simbole i povezuje ih slikama u svom sjećanju. Ali pritom nastaje problem jer tako mora zapamtiti nekoliko tisuća nadasve sličnih slika umjesto tek trideset slika slova koje obilježavaju foneme i omogućuju sastavljanje riječi.
Iako se to na prvi pogled čini nevjerojatno, taj je razum zbilja sposoban za takvo djelovanje. A zapinjati počinje u riječima koje ne prepoznaje, koje ne uspije povezati s pravim slikama, koje si zbog njihove apstraktnosti ne može slikovno zamisliti ili kod višeznačnih riječi.
Tek kad Emociju njegovo prepoznavanje riječi sasvim otkaže, koristi se izlazom u slučaju opasnosti – dopušta Raciju da sastavi riječ s pomoću pojedinačnih slova. A budući da Racio zbog vječita Emocijeva miješanja u taj inače njegov postupak nije uvježban, disleksičar se na tom mjestu zaustavi.
Zbog iznimnog obujma misaonih operacija kod takvog načina čitanja Emocio je prisiljen na pojednostavljanje, stoga umjesto svih padežnih oblika i različitih izvedenica riječi pamti samo njezin korijen – bez prefiksa i sufiksa. Njih puno lakše “dodaje” po sluhu nego što ih prepoznaje u slikama.

 

Luka je pojeo bananu.

Budući da disleksičar ne sastavlja riječi, nego razotkriva značenja – korijene – iz njihovih slika, u njegovu se procesu čitanja najprije otvara samo ono što uspije prepoznati, dakle:

 

Luka je jeo banana.

U sljedećem trenutku po sluhu otkriva nepravilnost i popravlja sufiks:

 

Luka je jeo bananu.

Na taj način dobijemo karakterističnu ranu disleksičnu grešku u čitanju koja se na prvi pogled čini kao da je čitatelju pobjegao prefiks, u našem slučaju po- (dio riječi prije -jeo).

 

Disleksičar se s vremenom usavrši u prepoznavanju riječi jer njegov Emocio usvoji veći broj riječi i njihovih korijena. Teškoće se održe kod prepoznavanja sufiksa, ali njih disleksičar s vremenom prilično dobro nauči dodavati. Da bi kod čitanja radio što manje pogrešaka, počinje povećavati svoj prikaz rečenice – taj prikaz može obuhvaćati više redaka. Pri tom prikazu velikim misaonim naporom sastavlja prepoznate dijelove teksta, a neprepoznate praznine ispunjava izmišljanjem. To može raditi vrlo učinkovito. Problem tog načina je u tome što cijelo vrijeme mora zadržati pregled nad rečenicom, i ako je ona zapisana u više redaka, čitanje postane misaono vrlo zahtjevan zadatak i disleksičar se može pritom već kod manje nepribranosti izgubiti među retcima. Dosad se pogrešno zaključivalo da se disleksičar slabije orijentira u tekstu, ali taj detalj razotkriva da je istina upravo suprotna. Naime, disleksičar ovladava pregledom nad većim dijelom teksta odjednom, dok čitatelj koji za čitanje rabi Racio slijedi samo užu okolinu riječi koju čita u danom trenutku. Dokaz za tu tvrdnju je činjenica da razvijeni disleksičari često bez problema dovrše čitanje rečenice, iako im ubrzo nakon početka čitanja prekrijete tekst.

 

Rečeno također objašnjava zašto disleksičari imaju poteškoće u razabiranju različitih pisama, zašto ih čitanje jako zamara i zašto su pri čitanju samo s poteškoćom pribrani dulje vrijeme.

 

Sljedeći problem s kojim se disleksičar suočava jest čitanje višeznačnih i apstraktnih riječi. Te riječi Emocio doduše može zapamtiti kao slike, no teško ih povezuje s predodžbama iz svog sjećanja jer za neke nije moguće stvoriti posve odgovarajuće slike.
Takve su gramatičke riječi, na primjer:

nego
biti
prilično
kako
bilo što
ali
zašto

U dosad poznatoj literaturi o disleksiji takve su riječi često obilježene kao nekakvi “okidači” disleksije, a to ponovno ukazuje na nerazumijevanje problema jer te riječi kod disleksičara ništa ne okidaju, samo ih njihov Emocio teško priziva u sjećanje jer za njih nema odgovarajuću sliku.
Takvih je slika navodno oko 200, a za sve je karakteristično da ih u svom jeziku rabi samo Racio, dok ih Emocio pri svom načinu djelovanja uopće ne treba jer ih lako nadoknađuje prepoznavanjem veza na svojim slikama.

odnositi

prepozna kao

donositi

put do kuće

prepozna kao

put od kuće

ptica brzo doleti

prepozna kao

ptica brzo odleti

Budući da Emocio prepoznaje riječi uspoređujući veliko mnoštvo slika, u trenutku kad riječ ne prepoznaje u cjelini, počinje tražiti približnu ili sličnu riječ. Pritom riječ uspoređuje s obje strane i ne samo tako kao što je zapisana.

 

Luka je zbog buke izašao.

približno

Luka je zbog muke izašao.

do

odostraga izgleda kao

ob

on

je odostraga

no

mi

je odostraga

im

Sljedeći problem s kojim se kod čitanja suočava misaoni procesor Emocio povezivanje je prepoznate slike riječi s pogrešnom slikom u svom sjećanju. Najčešće je riječ o riječima sa sličnim značenjem za koje Emocio u sjećanje pohranjuje vrlo slične slike. To objašnjava zašto može disleksičar riječ

 

otac

lako pročitati i kao

tata

dvorište

pročita kao

igralište

Naime, moguće je da za obje riječi ima pohranjenu istu sliku, znači sliku svog oca odnosno prostora ispred kuće gdje se igra s vršnjacima. Disleksičar može cjelokupnu riječ pročitati tako da se sa zapisom ne slaže ni jedno jedino slovo, no podudara se njezino značenje. Budući da riječi traži i s obzirom na smisao pročitanoga, može doći i do promjene u broju:

 

čovjek

može pročitati kao

ljudi

Disleksičari slike ne sastavljaju od pojedinačnih elemenata, nego obuhvaćaju cjelovite slike, stoga se kod njih mogu pojaviti poteškoće i pri prepoznavanju brojeva. Zbog svoga prostornoga shvaćanja simbola najčešće nemaju nikakvih poteškoća kod simetričnih brojeva kao što su 11, 22, 333… No, može doći do zamjene brojeva 6 i 9 te do zamjene redoslijeda simetričnih brojeva 8 i 0 koji slijeva i zdesna izgledaju jednako. Neki disleksičari sastavljaju numeričke zapise brojeva rastavljanjem po decimalnom sustavu. Dakle, 1180 vide kao tri broja: 1000, 100 i 80. No budući da Emocio u svome svijetu pojedinačne objekte percipira prostorno, sa svih strana odjednom, za njega 80 i 08 izgleda jednako jer nije svjestan iz kojeg smjera gleda na taj slikovni objekt u danom trenutku. To možemo zamisliti tako kao da imamo broj 80 zapisan na prozirnoj foliji koja lebdi u zraku i u misaonom prostoru šetamo mislima među različitim brojevima, a pritom ne obraćamo pozornost na to s koje strane gledamo na foliju. Disleksičar stoga može broj 180 percipirati i kao 108.

Po teoriji REI disleksija je povezana s ljudskim karakterom koji je određen međusobnim odnosom moći triju misaonih procesora. Disleksičari su uvijek ljudi kojima vlada razum imena Emocio. U procesu slovnoga čitanja stoga rabe taj svoj najvažniji misaoni procesor, a koji za taj zadatak nije tako prikladan kao Racio koji za čitanje rabi većina ljudi. S disleksičarima je dakle u svakom pogledu sve u redu, riječ je samo o tome što se pri čitanju koriste, za taj zadatak, manje prikladnim misaonim procesorom.

 

Erosova metoda za uklanjanje disleksije

Prije nego što se prihvatimo uklanjanja disleksije, potrebno je znati ima li je uopće osoba kod koje je želimo ukloniti. Danas se zbog nerazumijevanja te pojave često u zajedničkome košu nalaze i oni koji imaju poteškoće s čitanjem zbog drugih poremećaja koji nisu povezani s pravom prirodom disleksije.
O disleksičaru je u teoriji REI riječ samo u slučaju kada za procesiranje podataka iz slovnoga teksta čitatelj rabi Emocio umjesto Racija. To je moguće prepoznati po karakterističnim pogreškama koje se već rano pojavljuju:

– česta zamjena redoslijeda slova
– okretanje slova (d = b)
– neuvažavanje prefiksa i sufiksa
– pogađanje značenja neprepoznatih riječi
– zamjena riječi sa sinonimima
– prividna neorijentiranost među riječima i retcima
– obuhvaćanje pogledom većega dijela teksta iza mjesta čitanja (prikaz)
– u usporedbi s vršnjacima sporiji napredak u čitanju

 

Je li smisleno uklanjati disleksiju
Većina disleksičara intenzivnim radom i vježbom s vremenom prebrodi poteškoće i nalazi način za relativno dobro čitanje i s Emocijem. Broj pogrešaka u čitanju kod njih se smanjuje, a time se smanjuje i razlika u usporedbi s onima koji čitaju s pomoću Racija. Možda je najveći problem koji cijeli život muči većinu disleksičara to što im je teško ostati pribran i umore se kod duljeg čitanja. Zbog uporabe manje prikladnoga misaonoga procesora kod čitanja s pomoću Emocija dolazi do visokih opterećenja njegovih kapaciteta te zato takav čitatelj ne može ravnopravno s drugima pratiti tekst.

 

Kada je smisleno uklanjati disleksiju
Disleksiju je smisleno uklanjati ako smo je prepoznali u ranom razdoblju, tj. prije nego što je Emocio u svome načinu čitanja jako napredovao. Druga skupina koja je prikladna za ovu metodu su ljudi kod kojih Emocio usprkos upornome radu i trudu nije uspio pronaći put do prepoznavanja simbola, te je osoba ostala nepismena. Kod razvijenih disleksičara uporaba te metode stvar je osobne odluke jer zahtijeva prilično ulaganje vremena i truda, a rezultati se teže postižu. Međutim, metoda nije prikladna za sve one koji imaju poteškoće s čitanjem zbog drugih intelektualnih poteškoća.

 

Kada je metoda učinkovita
Najprikladniji trenutak za uporabu ove metode za uklanjenje disleksije njezin je najraniji stupanj, znači odmah čim prepoznamo njezinu prisutnost te poteškoće u učenju.
Sve upute potrebno je temeljito pročitati i dosljedno ih uvažavati.
Potreban je redovit intenzivan rad pod nadzorom druge (odrasle) osobe. Učenik mora biti spreman raditi svaki dan sat vremena, i to više mjeseci.
Za vrijeme rada po toj metodi učenik se koristi posebno prilagođenim tekstovima za vježbe. Sve dok proces učenja nije završen, ne smije čitati obične tekstove.
Neuvažavanjem tih zahtjeva metoda neće donijeti željene rezultate.

 

Cilj je Erosove metode za uklanjanje disleksije prenošenje funkcije čitanja s Emocija na Racio. Potrebno je biti svjestan da u trenutku kad smo zamijetili disleksiju Emocio već raspolaže osnovnom predodžbom o čitanju. Metoda je sastavljena tako da dijete uči čitati s pomoću Racija i da je istovremeno Emociju onemogućen napredak u tom procesu. Kad djetetov Racio čitanje toliko usavrši da se Emocio više ne upliće u to, možemo govoriti o uklonjenom poremećaju u čitanju. Takvo će dijete ostatak života čitati bez teškoća karakterističnih za disleksiju.
Metoda ne ometa djetetov način razmišljanja te tako ne oslabljuje druge misaone prednosti koje inače donosi Emocio. Osmišljena je tako da utječe isključivo na područje misaonog procesiranja čitanja i da ni u čemu ne ograničava pojedinčev način razmišljanja.

 

Princip djelovanja Erosove metode za uklanjanje disleksije

Razumijevanjem razlika u djelovanju Racija i Emocija možemo Emociju na vrlo jednostavan način onemogućiti čitanje, a da pritom previše ne otežamo zadatak Raciju.
Za Racija je zadatak čitanja veoma jednostavan proces, no usprkos tome i njemu treba dosta vježbe da se dovoljno uvježba za obavljanje toga zadatka željenom brzinom i preciznošću. U usporedbi s njim kod Emocija je pravo čudo ako se s pomoću slovnoga zapisa dokopa informacija. No, sasvim je drugačije kod slikovnoga čitanja (kinesko ili japansko pismo, hijeroglifi) jer se ta pisma čitaju upravo s pomoću Emocija. I zato Kinezi nemaju problema s disleksijom.
U hrvatskome jeziku koristi se trideset znakova za označavanje fonema kojima možemo sastaviti sve hrvatske riječi. Budući da Racio u svom djelovanju upotrebljava brojeve i riječi, taj je zadatak za njega prilično logičan i jednostavan.
Tako kod Racija za foneme možemo bez problema uvesti po dva različita simbola. A kako uz pokušaj čitanja većina disleksičara nauči i brojeve, oni su prikladni za drugi simbol.

 

A, a = 1
B, b = 2
C, c = 3
Č, č = 4
Ć, ć = 5
D, d = 6
Dž, dž = 7
Đ, đ = 8
E, e = 9
F, f = 10
G, g = 11
H, h = 12
I, i = 13
J, j = 14
K, k = 15
L, l = 16
Lj, lj = 17
M, m =18
N, n = 19
Nj, nj = 20
O, o = 21
P, p = 22
R, r = 23
S, s = 24
Š, š = 25
T, t = 26
U, u = 27
V, v = 28
Z, z = 29
Ž, ž = 30

 

Riječ: čovjek
možemo sada zapisati i ovim drugim simbolima: 4/21/28/14/9/15

 

Za Racija čitanje s dvostrukim brojem znakova uz malo vježbe ne predstavlja važne promjene, stoga to svako dijete relativno brzo nauči.
A dvostruki broj znakova omogućava nam i to da svaku riječ možemo zapisati na više različitih načina.
Ako smo s raspoloživih trideset znakova riječ: jahač

mogli zapisati samo na taj način, sad je dvostrukim oznakama glasova možemo zapisati na više različitih načina:

slika 1: jahač
slika 2: j1h1č
slika 3: 14a12a4

 

Tako svakim zapisom dobivamo drugačiju sliku iste riječi.
Naravno, riječ možemo zapisati samo brojkama ili njih kombiniramo s proizvoljnim brojem slova. Da bismo mogli odvojiti dvoznamenkaste i jednoznamenkaste brojeve, potrebno ih je razgraničiti dodatnim razmakom ili kakvom interpunkcijom. No, dovoljan je već dogovor da zapis stvorimo time što rabimo slova i brojeve naizmjence jer su dvoznamenkasti i jednoznamenkasti brojevi na taj način na svakoj strani ograničeni slovom pa daljnje razgraničavanje više nije potrebno.

 

Što takav zapis znači za Emocija
Shvatili smo da Emocio uči prepoznavati slike cjelokupnih riječi odnosno njihovih korijena. Već mu to prouzrokuje puno problema. A uporabom dvostrukih znakova i predstavljenim načinom zapisivanja zapis svake riječi dobiva barem tri moguće slike pa čitanje za Emocija postaje nerješivo težak zadatak. Stoga je kod takvoga zapisa čitatelj prisiljen čitati s pomoću jednoga misaonoga procesora koji taj zadatak može obaviti – s pomoću Racija.
Disleksičar koji je u svome načinu čitanja već napredovao pri toj će metodi opet biti sasvim na početku. A oni koji čitaju s pomoću Racija čitanje kombiniranjem dviju vrsta znakova usvojit će već nakon nekoliko dana vježbi.

 

Metoda

Erosova metoda za uklanjanje disleksije sadrži sedam stupnjeva. Zbog razlika u djelovanju pojedinčevih misaonih procesora stupnjevi nisu vremenski razgraničeni. Kad ispunite zadatak ili ciljeve pojedinačnoga stupnja, možete napredovati na sljedeći stupanj.
Preporučljivo je da disleksičar bez obzira na svoju dob radi po toj metodi pod nadzorom odrasle osobe koja mu pomaže u izvođenju zadataka ili nadgleda njegovo čitanje.

 

1. stupanj – učenje dvostrukih simbola
2. stupanj – utvrđivanje simbola
3. stupanj – zbrajanje slova
4. stupanj – prepoznavanje značenja riječi
5. stupanj – čitanje tekstova s dvostrukim simbolima
6. stupanj – čitanje nesmislenih riječi
7. stupanj – usavršavanje čitanja s jednostrukim simbolima

 

U nastavku ćete kod svakoga stupnja naći privitke s tablicama i vježbama koje za rad treba isprintati. Označene su plavom bojom.

 

1. Učenje dvostrukih simbola

Za većinu se ljudi prepoznavanje simbola (slova) koji označavaju foneme podrazumijeva jer su za Racija to osnovni graditelji riječi. Ali za disleksičare slova nemaju istu ulogu jer Emocio skupove riječi lakše prepoznaje kao sliku koju povezuje s riječju, nego da od pojedinačnih slova sastavlja riječi.
Da bi disleksičar mogao funkciju čitanja preseliti od Emocija k Raciju, mora besprijekorno ovladavati svim osnovnim graditeljima (simbolima). Tom se zadatku posvećujemo na prvome i drugome stupnju.
U privitku simboli nalazi se tabelarni pregled slova i brojeva. (Za prikaz privitka kliknite na plavo polje.)
Disleksičar tu tablicu treba naučiti napamet, i to tako da svakom slovu može bez zastajanja dodijeliti odgovarajući broj i svakome broju odgovarajuće slovo.
Za učenje simbola isprintajte tablicu kvadratići. Simbole za velika i mala slova te za brojeve isprintajte i razrežite po crtama. Kvadratiće zatim promiješajte i rasporedite po stolu tako da simboli neće biti vidljivi. Disleksičar neka kvadratiće redom okreće (kao u igri Memorija) i čita na njima zapisane simbole. Brojeve neka čita samo slovima koje predstavljaju, a ne kao brojeve – kad na primjer naiđe na broj 2, neka pročita “b”, kod broja 30 neka pročita “ž”.

Taj je stupanj završen kad disleksičar prepoznaje sve simbole tečno i bez pogrešaka.

 

2. Utvrđivanje simbola

Roditelji disleksične djece često previde da oni pojedinačne simbole ne prepoznaju tako dobro kao njihovi nedisleksični vršnjaci. Ali tečno prepoznavanje slova bez pogreške za čitanje je od ključnog značenja. Sljedeći je zadatak namijenjen ustanovljenju je li prepoznavanje pojedinačnih simbola kod disleksičara dovoljno utvrđeno. U privitku sedam minuta dvije su stranice slučajno odabranih slova i brojeva. Disleksičar treba naglas slovkati sve simbole, a mi pritom provjeravamo pravilnost i mjerimo vrijeme. Vježbu može ponavljati više puta dnevno. Za osobni rekord vrijedi samo vrijeme one vježbe kad kod čitanja nije bilo više od tri pogreške. (Brojeve u vježbi neka uvijek pročita samo kao slova.)

Na ovome stupnju neka disleksičar čitanje simbola utvrđuje tako dugo dok ne pročita sve simbole bez pogreške u 7 minuta ili još brže. (Kod nekih taj će stupanj trajati više tjedana. Ne nastavljajte sve dok nije postignuto traženo vrijeme!).

 

3. Zbrajanje slova

Cilj je ovoga zadatka shvatiti da se pravilno čitanje ne odvija slikovnim prepoznavanjem riječi i povezivanjem tih slika s odgovarajućim pojmovima, nego povezivanjem pojedinih slova u riječi. Izvježbanost u tome postupku tečno je čitanje.
Budući da disleksičar na tom stupnju za svako slovo poznaje i njemu odgovarajući broj, može izračunavati i vrijednosti riječi.
To se odvija tako da svako slovo u mislima preinači u broj, a onda njihove vrijednosti zbroji da bi dobio ukupnu vrijednost riječi. Pravu vrijednost dobiva samo ako je pravilno preinačio i zbrojio sva slova.

banana = 2 + 1 + 19 + 1 + 19 + 1 = 43

Tom vježbom disleksičar otkriva koliko je precizno potrebno čitati svako slovo u riječi.
U privitku zbrajanje naći ćete vježbe za sedam dana. Disleksičar treba svaki dan preračunati riječi s jedne stranice. Ako još nije spretan u računanju napamet, neka si pomogne zapisivanjem računa uz riječ. (Kontrolni list uz vježbe namijenjen je osobi koja disleksičaru pomaže kod vježbi.)

Ovaj je stupanj završen kad disleksičar pravilno izračuna vrijednosti svih riječi.

 

4. Prepoznavanje značenja riječi

Na tom se stupnju disleksičar usredotočava na prepoznavanje značenja riječi koje je sastavio od pojedinačnih simbola. Kako bismo spriječili prepoznavanje slika pojedinačnih riječi, kao što je to pokušavao dosad, za taj zadatak rabimo zapis s dvostrukim simbolima – sa slovima i s brojevima. Na taj način svaka se riječ pojavljuje zapisana na dva načina i za Emocija predstavlja dvije različite slike, a to je već dovoljno da ih disleksičar više neće učiti napamet.
Za vježbe kliknite na prepoznavanje.

Ovaj je stupanj završen kad disleksičar riješi sve vježbe.

 

5. Čitanje tekstova s dvostrukim simbolima

To je središnji i najbitniji dio Erosove metode za uklanjanje disleksije. Čitanjem posebno prilagođenih tekstova u kojima su korišteni dvostruki simboli disleksičar se počinje usavršavati u čitanju na način na koji to može samo misaoni procesor Racio. Trebamo biti svjesni da je za disleksičara, bez obzira na njegovu dob i napredak koji je u čitanju prije toga možda već postigao, to trenutak kad ponovno počinje učiti čitati. Njegovo je polazište stoga jednako polazištu prvoškolca, a njegov napredak u usavršavanju čitanja odvijat će se kao kod djece koja nemaju disleksiju. Na tom stupnju napredak ovisi o ustrajnosti i vježbi, a to znači da disleksičar treba svaki dan čitati barem sat vremena. Ako koji dan čitanje iz posebnog razloga izostane, to je potrebno nadoknaditi sljedeći dan, zato neka taj dan umjesto sat vremena čita dva sata, ali ne odjednom.
Također je veoma važno da disleksičar za vrijeme tih vježbi ne čita druge tekstove jer svaki kontakt Emocija s običnim tekstom znači Emocijevo napredovanje u čitanju. A zadatak toga stupnja upravo je suprotan – da misaoni procesor Racio u čitanju prestigne Emocija i napreduje do tog stupnja da se Emocio u tu funkciju više neće uključivati.
U privitcima su tekstovi koje treba za rad isprintati. Svakom je tekstu dodana i inačica zapisana u običnome obliku, namijenjena osobi koja disleksičara nadgleda pri čitanju. Ako ovdje skupljeni tekstovi za njega nisu prikladni, klikom na program moguće se služiti posebnim programom koji preinačava tekstove u elektroničkom obliku u zapise s dvostrukim simbolima. Tako za vježbe možemo prilagoditi i tekstove koji bi disleksičara privukli više od tekstova u privitcima. Za lakše čitanje preporučuje se font Arial jer kod drugih fontova dolazi do prevelike sličnosti među slovima i brojevima, a to otežava čitanje.
Usprkos uporabi dvostrukih simbola disleksičar u tom postupku učenja neizravno uči i obično čitanje navedenih tekstova, no ne na Emocijev način. Upravo je zato još posebno bitno da se ne prenaglimo prebrzim prijelazom na obične tekstove. Ako disleksičar čitanje nije dovoljno utvrdio, može se dogoditi da će kod prebrzog prijelaza na obične tekstove Emocio ponovno pokušati sudjelovati u procesu čitanja, a to znači da bi čitatelj nakon nekoliko tjedana opet imao velike probleme u čitanju. Trebamo biti svjesni da je uporaba dvostrukih simbola u čitanju za čitatelja sasvim nenametljiv postupak, pa kod prijelaza na obične tekstove neće imati nikakvih poteškoća, a i njegovo će čitanje u vrlo kratkom vremenu biti znatno tečnije. Prijelaz na obične tekstove možemo zamisliti tako kao da nedisleksičan čitatelj naiđe na tekst u kojem bi bile slučajno uporabljene samo takve riječi u kojima nema određenih slova. Čitatelj to kod čitanja vjerojatno uopće ne bi uočio jer taj izostanak određenih simbola ne bi ograničio prepoznavanje preostalih simbola te time riječi i poruke teksta. To za disleksičara može biti i iskušenje jer će uz mogući susret s običnim tekstom shvatiti da u čitanju više nema poteškoća i to ga može obuzeti prebrzim oduševljenjem jer njegovo čitanje možda nije još dovoljno utvrđeno da mu se u postupak čitanja ne bi ponovno počeo miješati njegov Emocio.

1. dio
2. dio
3. dio

Ovaj stupanj traje više mjeseci i završen je tek kad čitatelj (sada ne možemo više govoriti o disleksičaru) može pročitati prosječno barem 60 riječi u minuti.

 

6. Čitanje nesmislenih riječi

Kod prepoznavanja nepoznatih riječi Emocio uvijek ima poteškoće, stoga je za prijelaz na čitanje običnih tekstova – sa samo jednom vrstom simbola, slovima – predviđen međustupanj: čitanje nesmislenih riječi. Naime, njih Emocio ne može povezati ni s jednom slikom. S tom namjerom neka čitatelj tjedan dana svaki dan pročita riječi u privitku nesmislene riječi.

Ovaj je stupanj završen za sedam dana.

 

7. Usavršavanje čitanja s jednostrukim simbolima

Čitanje je zamršen proces i zapravo ga učimo više godina prije nego što ga toliko usavršimo da iz tekstova zahvaćamo informacije sasvim bez poteškoća. Čitatelj na tom stupnju više neće imati poteškoća koje su karakteristične za disleksičare, ali usprkos tome će zbog dominantnosti Emocija u svome karakteru primijetiti sklonost tome da bi neke riječi prepoznavao slikovno. To je normalno i neće prouzrokovati probleme jer je čitatelj do tog stupnja za čitanje već osposobio prikladniji misaoni procesor koji će prepoznavanje riječi s pomoću slika sad dopuštati samo u slučaju kad će riječ kao slika biti doista pravilno prepoznata. A to je u suštini i način čitanja koji neki uče kao brzo čitanje. U tom postupku čitatelje s Racijevim načinom čitanja navikavaju na suuporabu Emocija koji je sposoban tekstove shvaćati brže, ali samo ograničen broj riječi i s manjom preciznošću. Iz istoga je razloga i čitanje kineskoga ili japanskoga pisma brže od čitanja slovnih tekstova, no zato je postupak učenja puno zahtjevniji i dugotrajniji. Prednost je slovnih tekstova u preciznosti prijenosa informacija.

Eto, sad ste spremni za čitanje 777 stranica knjige [psi]! 😉