Uzorak

Slučaj koji nije bio slučajan htio je da u Erosov život uđe Sarena.

Kad ju je prvi put sreo, nije ju ni primijetio. Možda zato jer je, kao i uvijek, bio tako zamišljen da nije primjećivao ljude oko sebe ili zato što je imala na sebi toliko šminke da je ispred sebe vidio samo kulisu. A možda je bilo krivo i to što je jednom u snovima vidio oči, tamne kao tajnovita noć i istovremeno sjajne kao zvjezdano nebo, u koje će se jednog dana zaljubiti.

Kad je Eros prvi put progovorio s njom, privukla ga je iskrenost njezinih riječi i kad se zagledao u njezine plave oči, u njima je ugledao ocean tuge. Odbačeni svijet koji mu je bio od nekuda poznat. Za tren mu se čak učinilo da je gledao u njega svaki dan.

Još ju je iste večeri pozvao na spoj i doživio nešto neobično. Pred njegovim očima sa Sareninoga su lica nestali najprije sitni prištevi, potom dva madeža i zatim još sve druge nepravilnosti. Njezini zubi postali su snježno bijeli i usne su se napele kao prve trešnje na susjedovom vrtu. Djevojka se iz trenutka u trenutak mijenjala kao da je polako prekriva nevidljiv veo s likom anđela. Njezina svijetla kosa dobila je svilen sjaj, njezino tijelo obline šumske vile. One večeri Sarena se u Erosovim očima promijenila u najsavršenije biće na svijetu.

Zaspao je s osmijehom na licu.

Eros je znao da najveće umjetnine uobličuju, opisuju ili oplakuju ljubav. Puno je pročitao o junacima koje je ljubav pogubila i vidio je prekrasne spomenike koje su ljudi postavili u spomen svojim voljenima. Čuo je da je zbog ljubavi dolazilo do najokrutnijih ratova koji su uništili najmoćnija kraljevstva.

Sve do tog trenutka Erosu se toliko truda i patnje u ime ljubavi činilo silno pretjerivanje… besmisao slabića i romantičnih umjetnika koje je oduvijek smatrao osobenjacima. A sad, kao da je potpuno izgubio dodir sa stvarnošću, nije znao ni za sebe, ni za svijet oko sebe. Odjednom je pričao u rimama, slikao i pisao pjesme i živio samo za onih nekoliko trenutaka koje je mogao provesti u njezinom društvu. Ako bi osjećaje sreće koje je dotad poznavao rasporedio na ljestvici od jedan do deset, sad bi kazaljka bila na sto.

I Sarena je osjećala isto… ali ne prema Erosu… U njezinom je srcu još uvijek bila njezina prva ljubav. Slomljena i razočarana tražila je utjehu i iako se silno borila da prošlost izbriše iz svojih sjećanja, ona je još uvijek bila tu.

Eros je bio točno onakav kako je Sarena zamišljala savršeni svijet, no ipak prema njemu nije osjećala baš ništa. To ni sama nije razumjela i zato što je njezin razum govorio drugo nego njezino srce, često je plakala. No, bila je jako iskrena… Erosu je povjerila istinu o svojim osjećajima i rekla mu za svoju bol. Ali Eros se nije htio probuditi iz svojih snova.

Svom snagom trudio se približiti joj se, ali ipak se svakim korakom samo od nje udaljivao. U njegove misli polako se ušuljao osjećaj da nije dovoljno dobar za nju. No, to si nije htio priznati i borio se, baš tako kao što se jednom borio za naklonost svoga brata.

Nije mogao razumjeti da što se više trudio biti zabavan, to je više bio dosadan. Što se više bavio sportom da bi isklesao svoje tijelo, to je više bio zdepast i što se više trudio ostaviti dobar dojam pokazivanjem obiteljske imovine i moći, to je više bio siromašan i nemoćan.

Kao da to nije bilo dovoljno, počeo se oblačiti u otmjenu odjeću, no u njoj je bio samo još jadniji. Polijevao se parfemima, no samo je još više smrdio i najnevjerojatnije od svega – što se veći ljubavnik trudio postati, to je manji bio njegov penis. Svake noći bio je sve manji i manji, sve dok ga skoro nije više bilo.

Eros se polako, ali uporno mijenjao u sažaljenja vrijednu olupinu. Njegova ramena bila su spuštena, oči su se ugasile, čak su i zubi postali žućkasti i krivi. Uskoro je počeo hvatati dah i liječnici su mu otkrili dispneju.

Od njegove božanstvenosti ostala je samo volja.

 

Sedam je mjeseci Eros bio uvjeren da je upoznao ljubav svog života. Sedam je mjeseci vjerovao svojim vlastitim lažima.

Ali jednog dana Sarena je stala ispred Erosa i pogledala u njegove tamne tužne oči u kojima je još uvijek tinjala nada.

»Jučer sam ga opet srela… Nisam mogla maknuti pogled s njega. Vjerovala sam da sam jača, ali opet me poljubio i briznula sam u plač…«

Erosu se počelo magliti pred očima.

»… zatim smo vodili ljubav i osjećala sem se baš kao nekad.«

Erosa je oblila vrućica i suze koje su mu potekle po obrazima slivale su se s kapljicama znoja. Pokušao se sabrati, ali nije mogao pomaknuti ni bradu ni usne ni jezik da bi mogao bilo što reći.

»Nisam te htjela povrijediti. Ali ne zaslužuješ laži.«

Eros je pogledao Sarenu u oči i progovorio neobično mirnim glasom, kao da ne govori on, nego netko drugi u njegovo ime.

»Vrati se njemu… Još uvijek ga voliš i radije bih da si sretna s njim, nego sa mnom nesretna.«

U njegovim je riječima bilo toliko plemenitosti i u njegovom srcu toliko tuge da bi u tom trenutku izazvao sažaljenje i od kamena uz cestu. Činilo se kao da je vrijeme stalo.

»A ti?« pitala je nakon duge šutnje Sarena.

»Ne brini za mene, već ću se izvući. Sve što osjećam samo je zahvalnost za to nezaboravno iskustvo«, promucao je iz najveće dubine tuge.

Oprostili su se i suze su slomile branu njegove volje.

 

 

 

***

 

 

 

Eros je stajao ispred ogledala i gledao u hrpu jada. Sve u njegovom životu izgubilo je značenje i u ničemu više nije vidio smisao. U jednome je trenutku imao sve, a u sljedećem ništa.

U ruku je uzeo britvu. Naoštrio ju je na kožnatom remenu i dignuo je prema glavi.

Duga tamna kosa u pramenovima je padala na tlo, sve dok mu glava nije bila glatko obrijana.

Potom je krenuo prema kućnim vratima, široko ih otvorio i prvi put u životu zaista prošao kroz njih. Zagledao se u noć, duboko udahnuo i krenuo preko dvorišta.

Škripljenje bijelog pijeska iz tame je dozvalo crnu siluetu koja ga je zatim pratila prema izlazu. Još je zadnji put pomilovao voljenoga psa, otvorio kovana vrata dvorišta i jurnuo u nepoznato.

Trčao je punom snagom… koliko su ga noge nosile. Nije znao kamo ga put vodi, znao je samo da mora daleko odavde.

Kad ga je prošao umor, trčao je još više. Dugim se koracima odgurivao od zemlje i zamahivao rukama. Njegovo je srce divlje udaralo u grudima da bi napunilo krv kisikom i tijelo snagom. Sa sebe je strgao košulju i udahnuo tako duboko da mu se hladni zrak zarezao u pluća kao oštrica iz damaščanskog čelika.

To mu je ulilo novu snagu i njegov je trk postao još lepršaviji.

 

Majka se probudila. Kao da ju je dotakla zla slutnja, digla se iz kreveta i otvorila vrata spavaće sobe. Ugledala je širom otvorena ulazna vrata.

Potrčala je hodnikom i uzvikom probudila sve ukućane.

»Erose!« uzviknula je glasom iz kojeg je teško bilo razabrati je li više ispunjen strahom ili užasom.

Svi su u trenu bili budni, a pas je tužno gledao kroz vrata.

»Arese, idi za bratom!« okrenula se majka prema prvorođenom sinu preklinjući ga.

Ares je na sebe bez riječi stavio ulašten oklop, osedlao velikog crnog konja te se, usprkos težini oklopa, lako popeo na njega. U ruke je uzeo uzde, ukrašene zlatnim zvjezdicama na kojima je bila jedva primjetna gravura slova I, i odjahao u tamu.

 

Eros je trčao i umjesto da njegova snaga jenjava, svakim je korakom bila jača. Tabani su ga pekli kao da hoda po krhotinama, ali nije se zaustavio. Izuo je cipele i bol je nestala.

Bosonog je trčao dalje, još brže nego prije.

Zatim je s ruke skinuo skupocjen sat i bacio ga. Svijetleći metal utonuo je u močvaru, a nedaleko od tog mjesta Eros je bacio i zlatni privjesak s lančićem.

Trčao je kao srndać u bijegu pred zvijerima.

Potom je otkopčao remen i svukao hlače. Njegovi su pokreti postali lepršavi kao vjetar koji puše kroz krajolik pobijeljen snijegom. Trčao je posve gol i njegove su misli bile čiste kao onaj dan kada se rodio.

Sedmi se dan Eros u mraku zaustavio na šumskom proplanku. Srušio se na zemlju i zaspao.

Mjesec je svijetlio kroz krošnje drveća i grane su se radoznalo saginjale iznad golog tijela usred proplanka. Počela je padati kiša.

Velike tople kapi padale su s neba i s njegovog tijela nježno ispirale prašinu i prljavštinu. Dugo je padala kiša, i kad je prestala, s lišća se dizala maglica.

Eros je nepomično ležao na zemlji. Odjednom je na svojim kapcima osjetio nešto toplo, kao da mu netko kamilicom ispire umorne oči. Probudio se i ispred sebe zagledao veliku njušku i dva začuđena oka koja su nepomično gledala u njega. Još prije nego je došao k sebi, vlažni ga je jezik ponovno liznuo po licu.

Eros se dlanovima odupro o tlo te se laktovima naslonio na koljena. Nasuprot njemu sjedio je pas lutalica. Nagnuo je dlakavu glavu i jedva primjetno trznuo uhom.

»Spavao si cijeli tjedan.«

»Sanjam ili bdim?« začudio se Eros.

»Ništa od toga. Pobjegao si iz kuće, ali ne iz one u kojoj si živio. Vidiš drveće, ali nisi u šumi, čuješ moj glas, ali ja ne govorim. Ti se nalaziš u svijetu svih misli.«

»Znači li to da sam sišao s pameti?«

»Prije bih rekao suprotno.«

»Jesi li plod moje mašte?«

»Metafora sam Života koji vlada ovim svijetom.«

»Nisam znao da metafore i pričaju!«

»Riječi koje sad čuješ misli su Života.«

»… A zašto mi se onda nisi prikazao u ljudskom obliku? Kako možeš očekivati da ću razgovarati sa psom koji za sebe kaže da je nekakva metafora života?«

»Bi li uvažavao čovjeka? Već dugo znaš da ljudi ne vide puno dalje od vlastitoga nosa. Sad barem razmišljaš – da sumnjaš u psa koji govori ili u njegove riječi?«

Eros je šutio.

»Izabranik si, pomoći ćeš mi vratiti ljubav. Trojica koja bi trebala složno vladati istinom bore se za moć i vlast. Laži su protjerale sreću i došlo je vrijeme da je vratimo čovječanstvu.«

»Život je izabrao mene da mu pomognem otkriti istinu? Nemoj me zezati! Ne znam ni tko si, ni odakle si došao, a i za psa koji govori još nisam čuo. Radije potraži nekog drugog!«

»Imam prijedlog za tebe.«

»Prijedlog?« začudio se Eros.

»Ako sam uistinu samo tvoja utvara, onda znam samo to što znaš ti. Ako sam Život koji nadilazi tvoj razum, onda mogu odgovoriti na sva pitanja. Pitaj što god poželiš. Ako zadovoljim tvoju radoznalost, pomoći ćeš mi.«

»… Baš si fenomen! Tvrdiš da te mogu upitati što god želim?« nepovjerljivo je Eros pogledao psa.

»Što god te zanima.«

Izazov je bio velik, a Eros je već po prirodi bio znatiželjan. Razmišljao je neko vrijeme, a onda je podignuo pogled:

»Zašto ne! Želim razumjeti ljubav. Želim znati zašto čeznemo za njom, iako nam donosi toliko patnje.«

»Reći ću ti istinu«, odgovorio je pas koji je očekivao postavljeno pitanje. »Ako želiš razumjeti ljubav, moraš razumjeti sebe, a ako želiš razumjeti sebe, moraš znati da svijet nije takav kakvim ga vidiš. Svako živo biće shvaća samo svoju stvarnost… A što su bića razumnija, nestvarniji je taj svijet u koji vjeruju. Misliš da vidiš, a zapravo samo gledaš. Misliš da znaš, a zapravo samo razmišljaš.«

»Lijepo. Do sad sam mislio da ne razumijem ljubav, no sad neću razumjeti ni sebe«, prigovorio je Eros.

»Samo dobro slušaj i sve ćeš razumjeti. Objasnit ću ti najveću tajnu ljudskoga uma.«

»…ljudskoga uma?«

»Problem je u tome što si cijelo vrijeme vidio samo svoj vlastiti svijet. Uvjeren si bio da vladaš svojim razumom. Nisi shvatio da u svojoj glavi ne razmišljaš sam, nego pomoću tri razuma… Instinkt, Racio i Emocio trojica su prijatelja koji u potpunosti stvaraju tvoj svijet. Taj svijet su sve tvoje predodžbe o drugima i tvoja predodžba o razmišljanju i vjerovanjima, vrijednostima, predodžbama i činovima drugih ljudi. U njemu stoji kuća, sagrađena od tvojih vrijednosti i tvojih predodžbi o sebi.«

»Dakle svijet i kuća su ustvari moja psiha?«

»To je svijet koji si sad napustio. Predstavlja utjecaje okoline i iako je izmišljen, njegove su riječi, slike i strahovi jači od svega što mogu stvoriti ljudske ruke. U različitim svjetovima ima, također, različito značenje. Svaki je svijet zasebno jedinstven i divan.«

»Ali ako živimo svatko u svom svijetu, kako se onda možemo družiti s drugima?«

»Ti vidiš druge u svome svijetu, a istovremeno drugi vide tebe u svojima. Tako uistinu nitko ne vidi nečiji tuđi svijet, nego samo predodžbu svoga«, odgovorio je pas.

»To objašnjava zašto se za druge uvijek pitamo kako mogu tako razmišljati, raditi i osjećati.«

»Svjetovi se puno razlikuju. Jedni su veliki, drugi mali, jedni imaju zidove, drugi zidove uopće ne poznaju. Mogu biti otvoreni i pozivaju druge ili su zatvoreni i drugima brane ulaz. Gospodar svakoga svijeta je Ego, on je svijest kojoj ti kažeš ›Ja‹.«

»No, zašto Egu uopće trebaju ona tri razuma koja pametuju u njegovom svijetu?«

»Ego je vrlo drugačiji od prijatelja i nije iz svijeta koji ti shvaćaš. On je dio Života i za razliku od njegova tri razuma nije materijalan. Sam ne može osjetiti, vidjeti ili čuti, zato treba prijatelje koji su povezani s tijelom i sa svim osjetilima u njemu. Tri razuma imaju dodir sa stvarnim svijetom.«

»Dakle tri su prijatelja tri različita razuma u mome mozgu koji razmišljaju, osjećaju i vide za mene, no ›Ja‹ sam samo dio nekakve cjeline znanja?«

»Iako ti imena triju razuma zvuče prilično poznato, nemaju puno zajedničkog s instinktima, osjećajima, razumom kao što si ih shvaćao dosad. Svaki od njih djeluje zasebno i razmišlja na svoj, posve drugačiji način. Ali istovremeno su međusobno tijesno povezani i jedan bez drugoga ne mogu… Djeca mogu vidjeti tuđe svjetove, dok ne stvore svoj koji im sakrije druge. Najprije ga mogu graditi samo prema primjeru bližnjih, zato su djeca ogledalo roditelja. Svaka riječ, uzor ili iskustvo stvara i mijenja svjetove koji tako dobivaju odlučujući utjecaj na život Ega i njegova tri prijatelja.«

Eros se počešljao iza uha:

»Ako te dobro razumijem, cijela je istina koju ja shvaćam samo svijet koji mi opisuju tri razuma. Ako mi prikriju istinu, ja slijepo vjerujem u varljivi svijet i ako govore istinu, a ja im ne vjerujem, moja je stvarnost opet lažna.«

»Sve što ti se događa pričaju ti i opisuju Instinkt, Racio i Emocio. Do zadnje pojedinosti oblikuju sve tvoje predodžbe. Egu prikazuju svijet tako dosljedno i potpuno da vjeruje da živi u njemu. Ali njegov svijet nije istinski, nego takav kakvog ga vide tri prijatelja.«

»Ako poznajemo i vidimo samo svoj svijet, to znači da ne razumijemo razmišljanja ljudi s drugačijim svjetovima!«

»Ne možeš ih razumjeti dok god sudiš njihova djela prema primjeru vlastitog svijeta«, odgovorio je pas.

»Ovo postaje zanimljivo! Ali ja u svome svijetu ipak nisam živio sam. A moji roditelji, brat, nona i deda, pa i draga Alojzija je uvijek živjela s nama… Jesu li svi bili izmišljeni?«

»Svi su bili stvarni, ali u tvome svijetu nije bilo nikog drugog… Priče tvojih razuma tako su detaljne i shvaćanja tako živopisna da si ih vidio kao da uistinu žive u tvome svijetu. Čak i kad si vlastitom rukom pomilovao psa, osjećanje su ti samo opisali. Prijatelji su se potrudili uvjeriti te da ste ti i tvoje tijelo jedno. Ali zapravo niste.«

»Ako sam ja cijelo vrijeme vjerovao u lažnu stvarnost, kako je onda kod triju prijatelja? Oni bi trebali poznavati pravu stvarnost, pa vide je.«

»Doista je vide, ali svaki između njih gleda na nju svojim očima. Svatko je vidi drugačije jer se po načinu razmišljanja međusobno jako razlikuju.«

»Pa kako je mogu vidjeti različito?«

»Slušaj svoje razume!«

 

 

INSTINKT

Ja sam Instinkt, najstariji razum. Ne volim pričati o sebi… Nikad ne znaš tko će to upotrijebiti u svoju korist. Kažu da sam pesimist, ali vjeruj… svi drugi su lakovjerni. Štitim te od lošeg jer vidim opasnosti koje Emocio i Racio ne vide. Znam da u životu nadvlada loše nad dobrim. Moj svijet ne poznaje slike, riječi i brojeve… samo osjećaje, povezane s različitim strahovima. Pažljiv sam i brižan, uvijek zabrinut… zato je moj karakter sličan majčinskom. Oprezan sam, sumnjičav, kritičan i bojažljiv… zato ne vjerujem strancima i ne volim promjene. Bojim se nepoznatog i odbijam novosti. Smatraju me sumnjičavcem… No, sumnjam da su u pravu. Stvari su složene… obično složenije nego što se čini na prvi pogled, zato pojednostavljenjem ne stignemo nigdje. Ako ti se nešto ne čini zamršeno, pogledaj još jednom!… Jesi li pogledao? Ako nešto može poći naopako, poći će naopako… zato promatram ima li na obzoru mogućih problema i pokušavam ih izbjeći prije nego nastanu. Povezujem stvari koje drugi nikad ne bi povezali i tako stalno sastavljam moguće opasnosti. To je vir moga stvaralaštva i mašte. Moj humor je crn… ali, ustvari, nikada na moj račun. Želim znati sve o drugima, zato mi predbacuju da sam radoznao… Moj je svijet nedostupan i tajnovit. Najradije sam kod kuće, sigurno zatvoren u svome domu jer u mome svijetu na svakom koraku vrebaju opasnosti… Često me muče brige i tjeskobe. Tek u rijetke se mogu pouzdati, zato se jako vežem za bližnje. Za mene predstavljaju sigurnost. Bojim se izgubiti ih… Među razumima sam najosjetljiviji i suosjećajan. Po prirodi sam uporan i tvrdoglav. Moja je obrana bijeg… Napadam samo ako nemam izlaz. Život me naučio pameti, zato sam uvijek u pravu. Moje mišljenje neće promijeniti ni tisuću razumnih dokaza. Teško donosim odluke… No, a možda i ne… Stvari poboljšavam tako da ne ponavljam greške. Lako zamjeram… ne zaboravljam i teško opraštam. Tjera me zavist. Ako ne prihvaćam svoj svijet, moja zavist postane vrlo izražena. Nisam natjecateljskog duha i ne znam za pohlepu. Zbog problema koje ne znam riješiti plačem. Ako se okolina ne odazove na moje negodovanje, pokušavam privući pažnju nabijanjem grižnje savjesti… Cijelo vrijeme očekujem probleme, zato sam na njih uvijek spreman. U nestašici se snalazim bolje nego Emocio i Racio, no u zaista zaoštrenim okolnostima uhvati me izbezumljenost i potpuno zakažem. Volim kontrolu i ako vladam, vladam kao diktator. Zauzimam se za jednakost i, jedini od razuma, nesebično se žrtvujem za druge. Za mene je pravedno da oni koji imaju više daju onima koji imaju manje. U usporedbi s ostalom dvojicom, ja sam puno marljiviji… jedini sam koji se sam prihvati posla. Ja štedim… i pouzdan sam. Tražim pravdu i brzo sudim, zato je moj svijet pun predrasuda. Naklonost izražavam povjerljivošću, prihvaćanjem, pažnjom i brižljivošću, a najviše time da malo odškrinem vrata svoga svijeta. Cijenim karakter i duhovitost. Izravno su mi podređena osjetila za opip, hladnoću, bol, okus i miris. Moj je način razmišljanja jednostavan i brz, a moj svijet zamršen i neučinkovit. Kod mene uvijek pada kiša ili se sprema padati. Moj jezik nije precizan ni opipljiv… njegovo je razumijevanje povezano s mojim raspoloženjem te se neprestano mijenja. Rijetko pitam ono što me uistinu zanima jer se bojim da će me razotkriti. Moje su riječi osjećaji, moje su rečenice strahovi, zato moj jezik treba razumjeti u prenesenom značenju. Češće vladam ženama, nego muškarcima.

 

EMOCIO

Emocio sam, na tvoju sreću prava suprotnost Instinkta! Kažu da vidim sve previše ružičasto – ali zašto da se brinem ako sve na kraju ionako dobro završi! 🙂 Istina je da u životu nadvlada dobro nad lošim. Zašto bi bilo potrebno išta planirati… Ne brini, sredit će se! Olako živim, bezbrižan sam, neodgovoran i lakovjeran, zato mi kažu da sam vječno dijete. Razmišljam u slikama i povezujem ih prema osjećaju. Do potpunosti mogu razviti svoje motoričke sposobnosti ili pak izoštriti osjećaj za oblike i ljepotu, no rijetko oboje istodobno. Olako donosim odluke jer moje postupanje ne zahtijeva razmišljanje. Pojednostavljujem stvari. To je moje stvaralaštvo, moj humor. Moj je svijet otvoren i bez tajni. Snalažljiv sam, rođeni improvizator. Bez prepreka pokazujem svoje raspoloženje i vatreno se borim za svoje slike, zato o meni misle da sam emocionalan, strastven i vatren. Čeznem za druženjem, prijateljima, novim iskustvima i doživljajima. Trudim se pripadati grupama i bez oklijevanja se poistovjećujem s njihovim simbolima. Brzo prihvaćam tuđe mišljenje, no svojih se predodžbi ne odričem olako. Lijep sam i privlačan, zato sam uvijek u središtu pažnje i divljenja. Ne poznajem zavist i pohlepu. Tjera me natjecateljski duh – još i više ako ne prihvaćam svoj svijet jer tada žudim za priznanjima i uvažavanjem. Ako ne postignem svoje, postajem nasilan. Volim udariti i vladam šakom – ako neće milom, onda će silom. Napad je moja obrana. Često riskiram. Pravi sam kockar. To mi se isplati – jer sreća je uvijek na mojoj strani. Problema koje ne znam riješiti mogu se otarasiti rješavanjem zamjenskih problema. A ako izgubim kontrolu nad svojim postupcima, padam u ovisnost… No, ma kako bi se moglo meni nešto takvo dogoditi? 🙂 Nisam niti čovjek od reda, niti pouzdan, ni uporan, ni precizan. Samo kad se radi o pobjedi, dajem sve od sebe. Volim uživati i ugađati si. Bježim od posla i zadataka ili sam poslom opsjednut – ako njime bježim iz svoga svijeta. Razlikujem samo tri vremenska razdoblja – sad, prije toga i nakon toga. Više od toga je suvišno jer točnost za mene nije važna. Odlično ovladavam prostorom i usklađujem djelovanje mišića. Kraljujem u sportovima i vodim glavnu riječ u krevetu. Pričam očima, licem, rukama i tijelom. Za mene je najveća ljepota skladnost oblika. Pjesnik sam, pjevač i glumac, akrobat i plesač. Ako se slike iz mojih predodžbi ostvaruju, smijem se, ako ne, bjesnim. Razmišljam predodžbama, a njih povezujem s ugodnim osjećajima, zato me Racio i Instinkt često optužuju da pretjerujem… Ali ja nikad, nikad, nikad ne pretjerujem! Zato što u svom pripovijedanju opisujem slike, vrlo sam rječit, a istu stvar uvijek opišem drugim riječima. Uz mene drugi teško dolaze do riječi, a ako je imaju, to im se samo čini jer ja nisam dobar slušatelj. Jesi li primijetio kako lijepo govorim? Ne znam upravljati novcem – širokogrudan sam i rasipan. Volim posuđivati, a kad moram vratiti, obično nemam. Za mene je pravedno da drugi daju meni. Imam dobar osjećaj za ljude. Stvaram pravila koja mi daju posebna prava i kršim ona koja mi ih uskraćuju. Junak sam, borac za najviše ciljeve – kako svoje, tako i tuđe. Revolucionar sam koji se odupire vlastima. Instinkt i Racio nisu svjesni da sam u svemu malo bolji od njih. Snalazim se u svim okolnostima, a najbolje uspijevam u izobilju. Težim za položajem i ugledom. Naklonost pokazujem pogledom, dodirom, tjelesnom blizinom. Slike koje si stvorim jako teško mijenjam i još teže napuštam. Zato sve što bi ih moglo pokvariti jednostavno zaboravim – tako opraštam. Ako moje slike unatoč svemu iščeznu, utučen sam i dugo ih prebolijevam. Moj je način razmišljanja spor i zamršen, ali je zato moj svijet jednostavan i učinkovit. U njemu sije sunce ili divlja vihor. Češće vladam muškarcima, nego ženama.

 

RACIO

Ja sam Racio, najmlađi razum. Razmišljam analitički, tražim veze i otkrivam uzroke. Proučavam događaje i postupam razumno. Promišljen sam, zato se činim zreo i odrastao. Istina je uvijek opipljiva. Za mene su karakteristični predviđanje i planiranje. Uspostavljam strukture i unosim red. Djelujem sustavno i proračunato. Brižno sakupljam i uspoređujem podatke. Precizan sam i dosljedan. Tražim puteve koji vode prema cilju. Mogu razvijati matematičke ili jezične sposobnosti, no samo rijetko oboje odjednom. Čvrst sam pregovarač, uvijek trijezne glave, i prepreden diplomat. Nisam ni duhovit ni kreativan. Razumijem vrijeme i ovladavam njime i budući da olako ocjenjujem vjerojatnost događaja i planiram njihov tijek, s lakoćom postižem točnost. Po prirodi sam ekonomičan i realan. Za mene je pravedno da onaj koji to zaslužuje ima više od onoga koji to ne zaslužuje. Izmislio sam demokraciju, a moje je gospodarsko uređenje kapitalizam. Vladam nagrađivanjem i kažnjavanjem, branim se pregovaranjem. Snalazim se u promjenjivim okolnostima, posebno u kritičnim trenucima. Ne poznajem suosjećanje i nemam grižnju savjesti. Tjera me pohlepa koja je posebno izražena ako ne prihvaćam svoj svijet. Tada mogu biti sebičan, hladnokrvan, okrutan. Ne poznajem zavist i nisam natjecateljskog duha. Za dostizanje ciljeva spreman sam surađivati s drugima i mogu stvarati dojam krajnje susretljivosti, ljubaznosti i pažnje, ali uistinu vjeran sam samo sebi. Drugima pomažem samo ako u tome prepoznam korist. Pričam jezikom riječi i brojeva. Iako se ljudi i narodi koriste različitim govorima, moj je jezik kod svih jednak. Meni pripadaju i riječi, izgovorene samo u mislima. Razumijem i prevodim jezik Emocija i jezik Instinkta, zato se s obojicom bez problema sporazumijevam. A mogu se i pretvarati da govorim u njihovo ime, zato me je najteže prepoznati. Nadzirem logičko zaključivanje, a to omogućuje samosvijest. Od ostale dvojice razuma razlikujem se po tome da si me svjestan. Shvaćaš me kao svijest jer sam upravitelj svjesnoga razmišljanja, premišljanja i govora, a razumi Instinkt i Emocio predstavljaju ti podsvijest. To je kriva predodžba. Težim prema opipljivome. Privuku me svojstva kojima pripisujem korisnost i dugoročno značenje. Naklonost pokazujem riječima, poklonima ili uslugama, ovisi o tome da li bolje ovladavam jezikom ili računanjem ili sam samo proračunat. Moj je svijet velik i uredan, zbog strukturiranosti pregledan i djelotvoran. U njemu vrijeme nikad nije promjenjivo, zato ne poznajem ni sunce ni kišu. U istoj mjeri vladam muškarcima i ženama.

 

 

»Nisam mislio da se toliko razlikuju!«

»Svaki razum ima dobre i loše strane.«

»Ne bi li mogli jedan od drugoga što naučiti?« začudio se Eros.

»Nitko nije savršen. Mane svakog razuma cijena su njegovih prednosti. Svi su posve ravnopravni. Takvi su kakvi jesu. Mogu samo umišljati sebi da su drugačiji. Iako razumiju samo sebi jednake, najviše ih privlače oni koje ne razumiju.«

»Kako je to moguće?«

»Znaju da mogu samo zajedno shvatiti istinu.«

»Kad si opisivao Instinkt, sjetio sam se svog brata, kod Emocija sam odmah pomislio na nonu i kad si došao do Racija, pred očima sam imao oca.«

»Primijetio si da ljudi različito razmišljaju i da svatko vidi samo svoj svijet. Iako su svi razumi potpuno ravnopravni, Ego ih ne uvažava posve jednako. Najvažniji je prijatelj tvoga brata Instinkt, zato on najviše vjeruje njegovim strahovima. Nonin je najvažniji razum Emocio, zato vidi svijet kao što ga slika on. Otac vjeruje procjeni Racija… njegova je istina takva kakvu je shvaća Racio… Razum koji se u tvojoj mladosti najbolje prilagođavao svjetovima koje si otkrivao ostaje u očima tvoga Ega najvažniji za cijeli život. Njegova stvarnost postane time slična opisu razuma u koji se uzda Ego. Ali samo neusklađenost razuma može osigurati objektivnost.«

»Dakle, mi ljudi međusobno se razlikujemo po utjecaju naših razuma, prema tome koji ima kod nekoga odlučujuću riječ?«

»Spoznao si da imaju ta tri razuma kod svakog čovjeka različito velik utjecaj. Ego može vjerovati jednome, može vjerovati dvama ili daje različitu moć svim trima. Zato je moguće razlikovati dvanaest takvih omjera. Svaki od njih daje čovjeku karakteristično razmišljanje. To nazivamo karakter.«

»Dvanaest ljudskih karaktera?« bio je iznenađen Eros.

»No, dobro zapamti, nikad ne sudi o čovjekovom karakteru prema njegovom svijetu. Svjetovi mogu biti varljivo slični, iako se radi o posve različitim karakterima. A mogu se i posve razlikovati, iako se radi o jednakim ljudskim karakterima. Nema jednakih svjetova jer koliko je ljudi, toliko je, također, različitih svjetova.«

»Ali kakvo značenje ima dvanaest karaktera ako su ljudski svjetovi tako različiti?«

»Dvanaest je međusobno razlikujućih karaktera kao dvanaest temelja na kojima stoje ti svjetovi. Svaki karakter ima svoj, jedinstven način razmišljanja.«

»No, ako je sve tako jednostavno, zašto to dosad još nitko nije otkrio?«

»Odgovor je jednostavan. Sve je bilo otkriveno, rečeno i zapisano. Ali dogodilo se nešto što je najčovječnije. Pobijedila je zaslijepljenost… Ljudi gledaju istinu, no ne vide je. Gledaju je i Instinkt, Emocio i Racio, ali vide je svatko posve drugačije. Egu predstavljaju svatko svoju istinu, a on vjeruje istini razuma s najvećim utjecajem. Tako Ego može cijeli život živjeti u zabludi, čvrsto vjerujući u svoj svijet.«

»Griješiti je ljudski«, osmjehnuo se Eros.

»Predstavit ću ti primjer. Ako Racio pročita opis Instinkta, prikazat će ga kao skup urođenih prvobitnih svojstava. Reći će mu nagon, iako to u opisu Instinkta nije nigdje zapisano. No, Instinkt pak Racija smatra bezdušnim nevaljalcem. I time ništa manje ne iskrivljava istinu… Svaki razum razmišlja drugačije, svaki govori svojim jezikom, svaki ima svoj motiv i svoju predodžbu pravednosti, zato svatko vidi svoju istinu. Ali to još ne znači da jedan ima pravo, a drugi ne… Iako će istina koju sad držiš u svojim rukama biti zapisana crno na bijelom, u svome ćeš svijetu spoznati drugačiju istinu. Tako ćeš propustiti ili krivo razumjeti sve što bi ti razotkrilo pravu istinu. Zato jer svatko gleda na nju svojim očima, nitko je ne može vidjeti. To je prava istina o ljudskoj zaslijepljenosti.«

»Smeta li prijateljima istina drugačija od njihove?«

»Instinkt, Emocio i Racio za svoju su lažnu istinu spremni i ubijati. Tako su već puno glava odrubili, puno ljudi na križ pribili, spalili na lomači… Samo zato što su se približili istini. Ali tko je spozna, zna da je to ne može uništiti ni promijeniti. Mnogi su je uobličili u pričama, likovnim umjetninama, arhitekturi i glazbi, i tako je postala dostupna onima koji je mogu spoznati… Obrati pozornost na slučajnosti koje to nisu. Skrivene su u slikama, riječima i brojevima. Obrati pozornost na brojeve tri, četiri, sedam, dvanaest, trinaest te dvadeset i jedan. Ti brojevi imaju značenje i označuju tajne istine koja je tako uvijek pred očima, ali samo onima koji su je vrijedni.«

»Ako ljudi istinu ne mogu vidjeti, kako da ti je onda pomognem vratiti čovječanstvu?«

»Postoji istina za koju su se Instinkt, Racio i Emocio spremni odreći svega. Zove se ljubav.«

»Ali zašto ta trojica prijatelja inače ne žele spoznati pravu istinu?«

»Bore se za svoju moć i vlast. Nepravedni su, zato se trude da bi njihova istina postala prava istina.«

»Je li istina doista tako važna?«

»Među ljudima ima puno takvih koji ljudsku zaslijepljenost iskorištavaju u svoju korist. Bez Života koji im cijelo vrijeme mrsi konce na zemlji bio bi pakao.«

»Je li moguće da naš Ego najprije vjeruje jednom razumu, a onda se u jednom trenutku predomisli i da prednost drugome?«

»Kad Ego u odrastanju razumima dodijeli omjer važnosti, to ne može više promijeniti… Ljudi mogu mijenjati samo kuće i svjetove. Tko promijeni to, posve se promijeni, iako je njegov način razmišljanja ostao isti.«

»Razumijem. Stara latinska poslovica također kaže: ›Lupus pilum mutat, non mentem‹, što znači da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.«

»Čovjek može promijeniti svoj svijet, karakter nikada.«

»Brat i ja smo imali posve različit pogled na svijet!«

»Ares vjeruje Instinktu. U tebi je uvijek vidio samo opasnost. Uplašio se da za njega predstavljaš prijetnju.«

»Dakle Ares nije kriv za svoja djela? Kriv je njegov Instinkt koji ga je zaveo na krive putove!«

»Nisi baš u pravu. Život je stvorio cjelinu, što znači da je i Instinkt dio njega… Trebao je slušati ono u što su ga stalno uvjeravali Emocio i Racio.«

»Tko je taj Život o kome cijelo vrijeme pričaš?«

»Udaljavamo se od pitanja.«

»Rekao si da mogu pitati što god želim!«

»Istovremeno, kad je i jednom davno nekim slučajem koji nije bio slučajan na Zemlji nastao prvi život, bio je stvoren Život. On se razvijao i spoznao da može postići savršenost kroz nesavršenost, a vječnost samo kroz prolaznost i smisao samo kroz besmisao. Tako je Život stvorio prolazna bića koja mogu promjenama usavršiti svoja tijela, sve dok nisu uspješna u prkošenju opasnostima u okolini.«

»Darwinova teorija evolucije.«

»Charles Robert Darwin. Morao sam ga udariti u čelo zato da bi konačno shvatio kako mi, zebe s otočja Galapagos, imamo različit oblik kljuna. Inače bi ljudi još danas u svakoj stvari vidjeli boga i đavao bi još uvijek bio opravdanje za sve ljudske gluposti«, odgovorio je pas.

»Rekao si da je Život stvorio prolazna bića koja prebivaju u tijelima kakvo je i moje. Znači li to da Život nema svoje tijelo? Kako može nešto što nema tijelo stvarati i kako može razmišljati ako nema mozak?«

»Čovjek nikad nije spoznao istinu o Životu.«

»Nije li vrijeme da dobijemo odgovor?«

Pas je ušutio i u tom trenutku zastala su sva bića na Zemlji. Sve što je bilo živo, biljke i životinje, iznenada se zaustavilo. Eros također.

»Život je u živim bićima, njegove misli ispunjavaju svaki mozak, ali njegova se moć skriva u povezanosti svih u jednu cjelinu. Svaki Ego nije ništa drugo nego tek djelić jednog i jedinog Života. Toga Ego u svome životu nije svjestan. No, da bi mogao preživjeti bez izravne veze s drugim bićima, Život mu je na svoju sliku stvorio tri razumska prijatelja. Prvi je bio stvoren Instinkt, za njime Emocio i najzad još Racio. Iako trojica prijatelja predstavljaju cjelinu tvoga razuma, zauzimaju tek zanemariv dio tvog mozga. Tvoje su oči i prozor u svijet, tumači i savjetnici, prijatelji i pratioci. Ali samo za vrijeme prolaznog postojanja, onda trojica prijatelja umiru, zajedno s tijelom. A Ego svojom smrću ponovno postane Život. Kao kapljica koja se ulije u more. To je istina o vječitom krugu Života.«

»On sve vidi i sve zna. Svemogući je i u svima nama je. Sada shvaćam što dosad nisam mogao razumjeti. Život je potpuna povezanost svih živih bića. U našem je mozgu, ali je tako moćan da svojim skromnim umom ne možemo shvatiti njegovu savršenost… Nije čudno da može čuti naše misli i sve zna! Život dakle raspolaže svim percepcijama i uspomenama svih živih bića na svijetu, i to otkad postoji!… Možemo li na bilo koji način ući u um Života?«

»Ne za vrijeme života.«

»A snovi, hipnoze i druga posebna stanja? Mogu li nas dovesti do toga da uđemo u njegov savršen svijet, da doznamo o stvarima koje nas zanimaju i možda vidimo svoje prošle svjetove?«

»Sve je to samo plod ljudske mašte. Razum Života toliko je drugačiji da Instinkt, Emocio i Racio ne mogu prodrijeti.«

»Jesi li mi se zato prikazao u obliku metafore?«

»Vjeruj, ako čovjek vidi moju metaforu, s čovječanstvom nešto stvarno nije u redu.«

»Ali još uvijek ne razumijem kakve veze to sve ima s ljubavlju?«

»Trojica prijatelja imaju tako različite poglede da su tek rijetko usklađenog mišljenja. No, kad upoznaš nekoga tko ostavi dojam na svo troje, Instinkt, Emocio i Racio prestanu se suprotstavljati i zažive u slozi.«

»Ta je složnost zaljubljenost!« Eros se prisjetio osjećaja potpunosti koji je doživljavao uz Sarenu.

»Zaljubljenost je očekivanje tuđeg svijeta, vlastita obmana triju razuma o svijetu u koji ulaze, a da ga ne vide ili poznaju. Usklađenost između tri prijatelja doživimo kao osjećaj neopisive sreće koja prati zaljubljenost. To predstavlja istodobno i potpuni gubitak objektivnosti. Kad se tri razuma prestanu suprotstavljati, mogu i od čudovišta stvoriti anđela. Zaslijepljen od njihovih laži ne vidiš istinu. Predstavljaju ti prekrasno priviđenje koje je savršeno zato što mu nitko ne proturječi.«

»U svome svijetu vidimo samo to što nam pripovijedaju… Zato mi se činilo da Sarena nije ljudsko biće, nego boginja!«

»To je istina. Ako jedan od tri prijatelja jednom shvati da tuđi svijet možda nije spojiv s našim, doći će među njima do svađe. Obično se prvi među njima odupre Instinkt koji je sumnjičav i pesimističan… Otkrivanje istine donese razočaranje… Emocio koji veoma teško i sporo mijenja svoje slike treba više vremena prije nego je spreman napustiti privlačno priviđenje voljene osobe.«

Eros se zamislio.

»Sarenin je Emocio još uvijek vidio sliku njezine prve ljubavi, a ne mene. Ja sam se sviđao samo njezinom Raciju i do složnosti razuma nije moglo doći. U njoj se vihorila svađa između razuma, a to je prouzrokovalo njezinu tugu i utučenost. Kad mi je rekla da je vodila ljubav s njim, to je razumio samo moj Racio. Spoznao je istinu i zavadio se s Emocijem koji prekrasnu obmanu nije htio napustiti. Njihova je svađa u meni prouzrokovala neizmjernu patnju. Dobro se sjećam kako je dio mene govorio ne, a drugi dio to nije mogao prihvatiti!«

»Znači li to da mi duguješ uslugu?« pitao je pas.

»Ljubav je dakle spajanje dviju svjetova!… Da, uistinu ti dugujem uslugu!« nakon duge šutnje odgovorio je Eros.

Osjetio je da ga je prošla tuga koja je, sve otkako se oprostio od Sarene, kao vreća pijeska pritiskala na njegove grudi.

»Tvoje su riječi čudesno uklonile moju bol, zato sam tvoj dužnik do kraja života«, rekao je Eros i u sebi osjetio beskonačan mir.

»Ali zapamti – svjetove mogu spajati samo oni koji prihvaćaju svoj vlastiti svijet. Ljudi su izgubili povjerenje u mudrost Života i razum je pobijedio ljubav. Zarobljenici svojih kuća pate nesretni i usamljeni… Dobio si ključ i Život te moli da ljudima pomogneš otvoriti vrata ljubavi.«

Eros je pogledao psa i vidio njegove molećive oči. Polako je shvaćao koliko važna zadaća je ispred njega.

»Napravit ću kao što si rekao! Dobio sam ključ… ali kako ću znati koja vrata otvoriti?«

»Ti pomozi onome koji neće moći prepoznati istinu u svjetlosti tvojih očiju.«

»… I kakva je to istina?«

»Shvatit ćeš kad bude vrijeme za to.«

»A kako da uvjerim ljude ako još ni sam ne znam za nju?«

»Tvoj um je razumije, to je dovoljno… U tvojim je rukama moć nezamislive veličine, zato ćeš imati mnogo protivnika. Najgori neće biti oni koji ne znaju za mene, nego oni čiji je zaslijepljeni razum uvjeren da govori u moje ime. U mom će se imenu snažno odupirati istini koju donosiš, u strahu da će izgubiti ono što su tako dugo štitili. Jer tvoja je istina istina ljubavi, a ona može dolaziti samo od mene… Dat ću ti sedam dokaza, dovoljno čvrstih da će svatko na svijetu moći progledati da tvoja istina nije istina ljudskog razuma. Otkrit ću ti sedam tajni koje dosad nisu odgonetnuli ni najveći učenjaci. Ali zaslijepljeni ne zna da ne vidi. Vidi što želi vidjeti – sumnju o istini. Sedmi će dokaz biti najsnažniji, ali nemoj ga razotkrivati sve dok ne dođe pravo vrijeme, namijenjen je onima koji će dvojiti.«

Eros je šutio i razmišljao o riječima Života.

›Kako je, pod vedrim nebom, za tu zadaću našao baš mene?‹ sinulo mu je, a pas je odgovorio:

»Volio si smrtnog neprijatelja, sreću svoje prve ljubavi stavio si ispred vlastite sreće i s neba si sišao na čvrsto tlo. Možeš li mi pokazati pravednijeg od sebe?«

Eros je znao da pitanje nije izrekao naglas.

»… Poštuj tajne, jer pozadina je svih slučaja plan, pozadina je svih planova slučaj!«

Pas je dignuo nogu uz stari borovac, a potom kao duh nestao među drvećem.

›Metafora koja piški. Taj Život zaista zna ostaviti dojam‹, osmjehnuo se Eros.